2009.06.27. 15:09, Enci
S Tinom na izlete
– Po ulicama LA-a nema utrkivanja, jer su ovdje policajci nemilosrdni – kae Goran. – Nije vano tko ste ni kakve veze imate, policajac e jednostavno odrecitirati sve to ste upravo protuzakonito uradili i naplatiti vam kaznu na licu mjesta. Ako prekraj ponovite, kazna se drastino uveava, a dio se mora odraditi u javno korisnim poslovima...
Goran je prije imao aston martina, to mu je bio mladalaki san, no kasnije ga je prodao, a dobar terenac znaju unajmiti kad obiteljski s usvojenim siniem Tinom odlaze na due izlete u prirodu, to im je posebna radost.
Tin ima posebno mjesto u srcima Vinjievih. Obasipaju ga ljubavlju, a on im uzvraa veselim osmjesima i gugutanjem.
– Ljudi koji nikada nisu pokrenuli proces usvojenja djeteta nemaju pojma koliko je to teko i iscrpljujue, posebice po amerikim zakonima. Doivljavaju to kao, eto, ode ime u duan i kupi dijete jer sam poznati glumac. Ivana i ja smo vrlo, vrlo dugo radili na tome da usvojimo dijete.
Do samog potpisivanja papira nismo bili sigurni hoe li Tin ostati u naoj kui. To je izuzetno stresno, ali i vrlo lijepo iskustvo. Tin je po svemu nae dijete, doao je k nama samo 32 sata nakon poroda. On je bio eljeno dijete i okruen je s puno ljubavi i panje. Mi smo ti koji bdijemo nad njim kad je bolestan, svuda idemo zajedno, uimo ga prve rijei i prve korake, odgajamo ga. On je na sin i u ovom trenutku najbitnija osoba u naem ivotu.
Tukanac u L.A.-u
Vozimo se po beskrajnim autocestama i ulicama Los Angelesa, sve do dijela West Hollywooda, na razmei s Beverly Hillsom, gdje dominiraju breuljci poput Tukanca ili Pantovaka, naikani elitnim vilama, gdje je u jednoj od avenija smjetena i obiteljska kua Gorana i Ivane Vinji. Rije je o pravoj hacijendi u doslovnom smislu rijei, s obaveznim bazenom i vrtom. Kua je toliko lijepo ureena, odie specifinim stilom i mediteranskim ugoajem, da su je novinari uglednog magazina In Style uvrstili u svoj asopis kao pravi arhitektonski biser.
Za to je najzaslunija Ivana Vinji, koja je od poetka sudjelovala u njezinu preureivanju. Priaju mi da je kua u trenutku kad su je kupovali bila u prilino ruiniranom stanju, pa je gotovo nisu kupili. No, Ivana je imala svoju viziju obiteljskoga gnijezda, pa je doslovno radila s majstorima, crtajui cjelinu i detalje, kako bi dobila dom po vlastitoj elji i mjeri.
– Birala je ploice, boje, materijale, detalje, osobno je pomagala u raznim poslovima, recimo u bojenju jedne sobe jer je eljela odreenu nijansu – kae Goran, koji doista moe biti ponosan na Ivanu. Jer, kua stvarno ima duu, toliko da je od one prethodne ostala samo prednja fasada. Tako se dogodilo da je dom Vinjievih dobio pravi vinski podrum, u kojemu Goran na odreenoj temperaturi uva svoju solidnu kolekciju vina, u prizemlju je dnevni dio, s dnevnim boravkom, kuhinjom, blagovaonicom, sanitarijama i velikim Goranovim radnim kabinetom, te garaom.
Cvijee iz Dalmacije
U dvorinom dijelu je ljetna kuhinja i blagovaonica, drutveni salon i velika terasa, te dvorini stan, sve smjeteno oko grijanog bazena, koji ima i posebnu tvrdu pokrivku. Trava, iana i ureena, prekriva velik dio dvorita, sve do rotilja i stolica od drveta, a dalmatinsko bilje penje se po zemljanoj stijeni na kraju dvorita. Ivana je odabrala rumarin, lavandu, metvicu, lovor i drugo nae bilje koje krasi tu zemljanu stijenu, premda u Kaliforniji ima toliko cvijea da neto cvate u svako doba godine.
Na katu je spavai dio, a svaka prostorija ima svoju kupaonicu i terasu, posebna soba je odreena za garderobu, premda je Ivana rado ostavila i neke lijepo ureene starinske ormare. Tu je i velika gostinska soba. Na prozorima su originalne dalmatinske grilje, a ne njihova imitacija, kako je inae uobiajeno u amerikim vilama. Zanimljiv detalj je parket u dnevnom dijelu, koji je potpuno nov, ali ga je Ivana dala izgrebati da izgleda kao da je starinski.
Zvijezde u “Madeu”
Svidjelo nam se i intimno ureenje dnevnog dijela, u kojemu prepoznajemo slike pokojnog Ivana Lackovia Croate, Ivanina krsnog kuma, zatim Vasilija Jordana, plakat dubrovakog Hamleta to ga je naslikao Dimitrije Popovi i druge slike naih poznatih slikara. Zapravo, cijela kua je ureena biranim slikama i umjetninama, to joj daje poseban arm.
Goran Vinji je istinska hollywoodska zvijezda. Primijetili smo to na svakom koraku gdje smo se kretali. On se doima skromnim, ne eli biti upadljiv, no ljudi ga prepoznaju. U samo deset godina ivota u Americi Goran se od zanimljivog i lijepog stranca u seriji “Hitna sluba” nametnuo ve nakon tri sezone u prvo ime na pici tog vrlo uspjenog serijala, sjajno zamjenjujui velikog Georga Clooneyja, to je uspjeh kakav doista nikada nije napravio nijedan hrvatski glumac. Uostalom bio je po jednom izboru uvrten meu najljepe mukarce svijeta, a glumio je s nekima od najveih filmskih ljepotica naeg doba.
Ono to primjeujemo, odlazei na ruak u elitni talijanski restoran “Madeo”, smjeten neto nie od znamenitog Sunset bulevara, strahopotovanje je s kojim ga doekuju ne samo konobari nego i gazda i glavni kuhar. Pozdravljaju ga ba kao veliku zvijezdu, ali i kao nekog svog. Njegov stol ga eka, kuhar pita jesmo li zadovoljni vrlo ukusnim i biranim jelima, konobari stalno tre i brinu se da sve bude – izvrsno. A taj restoran je ugodno mjesto za Clinta Eastwooda, Warrena Beattyja, Barbru Streisand i druge najvee hollywoodske zvijezde.
Stol Clinta Eastwooda
– Bilo nam je jednom strano neugodno. Bila je velika guva. mi smo sjedili, a Clint Eastwood je stajao i ekao da se oslobodi neki stol. Nije se naalost bio najavio, jer bi ga inae ekao “njegov” stol – pokazuje Goran na jedan od kutaka restorana.
– Tamo iza je pomoni izlaz i moe se vani puiti – upozoravaju me oboje. Goran je prestao puiti ve dovoljno dugo da ga cigarete vie uope ne zanimaju, a Ivana se cigareta odrekla jo prije osam godina.
Razmiljam zato su Talijani ba toliko ljubazni prema Goranu, usprkos injenici da je zvijezda ili ako iskljuimo njihovu uobiajenu srdanost.
– Svi su oni gledali “Hitnu slubu”, ali to im je pod normalno. Ma oni ti njega smatraju nekako svojim – kae Ivana. – Najprije jer je Europljanin, iz Hrvatske, a znaju oni dobro gdje je taj Sebenico, Zagabria i Dubrovnik.
– Kad nam dou Ivanini tata i mama, onda je tu Toni svakako vanija i vea zvijezda od mene – veselo govori Goran. – Ivana i njezini znaju dosta dobro talijanski pa kad se Toni s gazdom upusti u ale i prie, to je prava ludnica...
Odlazimo iz “Madea” dobro zbrinuti nazad u vilu Vinjievih, gdje emo idua dva dana voditi ekskluzivni intervju o njegovu ivotnom putu i poslu koji ga je uinio planetarno popularnim...
10. 05. 2008. | 08:35
EKSKLUZIVNO Deset godina amerikog sna Gorana Vinjia (2)
Goran Vinji - Hamlet kojeg voli i Amerika
Autor Jure Ili
Biti ili ne biti, to je pitanje! – kae Hamlet. A jedan od najboljih hrvatskih Hamleta bio je Goran Vinji, sredinom devedesetih godina u Dubrovniku na Lovrijencu. I bilo je!
Razgovaramo desetljee poslije u njegovoj vili u Los Angelesu, u West Hollywoodu. Rije je o fenomenu, jer je to streloviti uspjeh kakav nikada nije postigao nijedan hrvatski glumac. Goran je upravo zavrio, snimajui u proli petak zadnje kadrove, svoj devetogodinji angaman u serijalu “Hitna sluba”, koji ga je uinio svjetski popularnim. Serija je u Americi bila jedna od najgledanijih svih vremena, a Goranovo ime ve nakon tri sezone bilo je na vrhu pice.
– Bile su to jo samo zavrne obveze, zadnji dani snimanja, a i nedavni trodnevni radni put u Chicago bio je dio tih poslova – pria nam Vinji.
Vinji je angairan i u filmu “New York, I Love You”. U tom omnibusu razliitih sudbina, u vrlo jakoj i zvjezdanoj glumakoj ekipi (Orlando Bloomm, Eliah Wood, Christina Ricci, Robin Wright Penn, John Hurt, Julie Christie, Natalie Portman i Scarlett Johanson) Goran glumi jednu od glavnih uloga, a partnerica mu je bila Carla Gugino. Goranov radni kabinet prepun je razliitih knjiga i stvari koje podsjeaju na Hrvatsku. Tako i poinjemo opiran razgovor koji smo u njegovu domu u West Hollywoodu vodili dva dana.
• Vratimo se na poetke, na Vae studiranje i na Vau generaciju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. S kime ste studirali? Tko su bili ti ljudi? Znam da ste ostali prijatelj s mnogima od njih…
– Bila je to dobra generacija, jedna od najboljih. Bilo nas je trinaest i moram ih sve navesti. S nekima sam stvarno ostao jako dobar prijatelj do danas. To su: Katarina Bistrovi Darva, Rene Bitorajac, Saa Buneta, Ivana Buljan, Tarik Filipovi, Hrvoje Hendl, Mirej Stani, Davor Svedrui, Alen alinovi, Lucija erbedija, Nina Violi i Samir Vuji. Profesorica glume bila nam je Neva Roi, a asistentica Koraljka Hrs, to je kao kombinacija bilo fenomenalno, a istodobno profesor govora bio nam je Tonko Lonza.
Tom trojcu – Nevi, Tonku i Koraljki – apsolutno dugujem jako, jako puno… Sve moje osnove ponaanja u ovom poslu, odabir puteva u karijeri, izbor uloga, profesionalnost, dolaske na vrijeme, sve, sve, sve… Danas je dolo vrijeme da kaem da sve to su me ti ljudi nauili u poslu – da njima dugujem veliku veinu svoje karijere. To iskreno tvrdim. Naa je generacija ostala zajedno tri ili etiri semestra i tada je bilo puno pekulacija hoe li to biti dobro za nas, a ja danas tvrdim da je to bilo – fantastino iskustvo!
• ega se sjeate iz tog vremena? Koja Vam je bila prva javna predstava?
– Teko je bilo igrati recimo u zboru u “Antigoni”, ali sjeam se “Balada Petrice Kermepuha”, na zadnjoj godini na kojoj smo imali scenski govor kod profesora Lonze. On nas je pustio da improviziramo i to je ispalo odlino. A prva prava predstava bio mi je Pirandelo “Kakvu me hoe” u reiji Ivice Kunevia u DK “Gavelli”. Igrali smo u predvorju, glavna uloga je bila Edita Maji, a ja sam igrao malu ulogu bez ikakva teksta, koja zapravo i ne postoji! Ali bila je to moja prva profesionalna uloga…
E, onda je iznenada doao Jupin “Hamlet” u Dubrovniku. Meni je bila dodijeljena uloga Laerta, ali zbog bolesti kolege samo tridesetak dana prije premijere odlueno je da ja budem Hamlet. Bilo je to dosta teko, naporno. Jedni su mi govorili da to ne radim, da u unititi karijeru, a drugi su mi savjetovali da svakako uzmem, jer ako sad odustanem, tko zna hou li ga ikada vie igrati…
I mama mi je tada rekla: “Sinko, uzmi ti to, moe ti to napraviti…” Sjeam se da je u Hrvatskom narodnom kazalitu bila takva ekipa koja je sjajno nosila uloge: pokojna Ena Begovi, Mujica, Vanja Drach, Alma, piro Guberina… I svi su mi jako pomagali, znajui to meni znai taj kratki rok za uvjebavanje. Bio sam 24 sata dnevno u toj ulozi, ali sva sjeanja su stvarno jako lijepa, praktino nema ni jednog negativnog. Predstavu smo igrali est-sedam sezona, a jednu sam odigrao kad sam ve bio u “Hitnoj slubi”!
• Sjeam se da su u Dubrovniku na premijeri bile ovacije, oduevljenje. I Vi volite Dubrovnik?
– Oboavam ga! Tamo sam sa 21 godinom igrao Hamleta, a mene su osobno fascinirale te zidine, Stradun, Lovrijenac… Sve je to jedna arolija, za koju me veu samo lijepe uspomene…
• Pa ipak, Vae su prve kazaline uspomene vezane za ibenik?
– U ibenskom sam kazalitu bio od svoje devete godine. Bilo je to amatersko kazalite, koje je igralo kroz godinu za ibensku publiku. Jedna od draih predstava bila je Breanova drama “Neastivi na filozofskom fakultetu”, koju je reirao Pero Mio. Ja sam igrao ulogu vodoinstalatera Mika, to je bila moja prva vea uloga s odraslima; do tada sam igrao u predstavama za djecu. Roditeljima je bio drag taj moj hobi, oni su me podravali, jer su znali gdje sam i to radim. Tako je bilo do kraja srednje kole, a kad sam doao s idejom da idem na glumu, to im je bilo logino i normalno.
• to Vam je donio Hamlet u glumakom poslu?
– Donio mi je puno. Jo prije Hamleta imao sam malu stipendiju za “Gavellu”. Ravnatelj je tada bio Kreo Doleni, koji je nama na akademiji bio asistent, pa sam tako nakon druge godine dobio stipendiju. Sjeam se predstave “Hamleta u Mrdui Donjoj”, koju je reirao Mustafa Nadarevi.
I dok sam ja gruntao u glavi kako u se sad prebaciti iz svijeta pravog Hamleta u ovog, Mujica mi je rekao da je to odlina situacija; ja sam ga posluao i odigrao sam to kako treba. Igrali smo u alternaciji Vedran Mlikota i ja, kao i Katarina Bistrovi Darva i Linda Begonja, Ivo Gregurevi i Sreten Mokrovi, Mujica i Vanja Drach. Tu smo predstavu odigrali dvjesta puta, a na jubilarnoj izvedbi izmjenjivali smo se u ulogama.
To mi je jedna od draih predstava. I u ibeniku sam je gledao kao dijete, Mate Gulin je glumio Bukaru i bio je jedan od najboljih glumaca u toj ulozi uope…
• Sjeate li se tih tekstova? Koliko bi ti danas trebalo vremena da se ponovo pripremite za te uloge?
– Ma, tri-etiri dana za Hamleta, a za Mrduu jedan dan… Nije to bilo tako davno, pa Hamleta sam igrao jo prije sedam-osam godina.
• Kad biste istodobno dobili poziv s Broadwaya i iz zagrebakog HNK, to biste radije odabrali?
– I sad imam nekoliko veza u HNK u Zagrebu, pa ne bih htio zvuati bahato, ali mi se ini da bih s nekoliko telefonskih poziva mogao neto dogovoriti tamo…
• Usporedo s kazalitem poinjete raditi i na filmu. Na Filmskom festivalu u Puli 1995. godine prikazan je kratki televizijski film “Vidimo se” Ivana Salaja, u kojem ste i Vi igrali. to Vam je to tada znailo?
– Bio sam student i bilo je to sjajno iskustvo. U glavnoj ulozi bio je Nenad Cvetko, djevojka mu je bila Naa Perii, gasti Rene Bitorajac i ja, hosovac Maks... okupljamo se na sprovodu umrlog prijatelja i odluujemo s njim provesti jo jednu pijanu no.
Bilo mi je drago da me Salaj zvao, on je sve i napravio, priu, scenarij i reiju. Bio je to studentsko-televizijski budet, plaa nam je bila da smo mogli zadrati dijelove kostima, recimo traperice. A ja nisam mogao uzeti ni uniformu… Ali s Ivanom Salajem bih i danas volio raditi, on je sjajan reiser. uo sam da napokon ima novi scenarij i oni koji su ga itali tvrde mi da je to najbolja pria o Domovinskom ratu uope napravljena do sada.
Ivane, ako ovo ita, molim te pouri se s tim filmom i zovi me. Ajmo radit ponovo…
10. 05. 2008. | 21:12
DESET GODINA AMERIKOG SNA GORANA VINJIA (3)
Vinji: Trebalo mi je puno sree za sve ovo...
Autor Jure Ili
- Recept je bio: treba raditi ko manijak i sve e biti u redu. Ivana me podravala, brinula se o svemu, pazila… - kae Goran
Sredinom devedesetih uslijedila su jo dva filmska iskustva Gorana Vinjia. Najprije “Puka za uspavljivanje” Hrvoja Hribara, a potom strana koprodukcija “Dobrodoli u Sarajevo”. Prije dvanaest godina, prilikom boravka na filmskom festivalu u Cannesu, Gorana eli upoznati agentica Elyse Scherz. Suradnja je tada zapoela i nastavila se sve do danas. Goran je postao njezina prva velika zvijezda, a s njim je ostvarila hollywoodske snove i danas je jedna od najjaih agentica u Los Angelesu...
• Kako se dogodilo da odete u Ameriku? Je li postojala neka Vaa intimna namjera ili se sve dogaalo spontano?
– Moram ispriati neto to dosad nikada nikome nisam rekao. Kad sam bio mali, zamiljao sam neke svoje prie, filmove pred spavanje… Bili su to uglavnom SF filmovi. Poslije sam to usporeivao s naim filmovima, ali ovi “moji” bili su drukiji: sa specijalnim efektima, bogatih produkcija i s velikim ekipama. Danas mi se ini da je upravo to bio neki mali “klik” u mojoj glavi, koji me tjerao naprijed, da se okuam, da probam, da moda najprije budem glumac, a onda probam i kao producent ili reiser… Ali, valja rei da je trebalo puno sree da dobijem ulogu u “Dobrodoli u Sarajevo”, jo vie sree da budem u Cannesu, da me tamo primijeti Elyse Scherz, da me poalje na audiciju za “Practical Magic” i da ba ja dobijem ulogu. I onda je sve dalje krenulo u Americi… Tada jo nisam dobro znao engleski. Od tada, dakle ve dvanaest godina, moja uiteljica engleskog je Julia Adams, moj “dialect coach”. S njom sam radio za vrijeme “Hitne slube”, praktino svaki dan barem dva sata, izuzimajui vikende i godinje odmore.
• Najvaniji dio Vae amerike karijere svakako je serija “Hitna sluba”. Kako ste to osobno doivjeli?
– “Hitna sluba” je uslijedila godinu i pol nakon “Praktical Magica”. Snimio sam jo jedan film, “Committed”, ali to isto nije bilo posebno veliko. Dogodilo se da smo Ivana i ja ve kupili avionske karte za povratak, novac smo ve bili potroili, i taj dan kad smo se ve spakirali nazvala me agentica i rekla da mi u “Hitnoj slubi” nude ugovor na godinu dana. “U onoj 'Hitnoj slubi’?!” pitao sam iznenaeno. Danas sve to izgleda nekako normalno, ali tada je “E. R.” bila najgledaniji televizijski ou program u Americi, dobivali su svakakve nagrade, itd. Bio je to velik uspjeh za mene. Evo jedne intimne ilustracije: javio sam doma mami da kae teti Kati (mami mog prijatelja), koja je bila totalni fanatik za tom serijom, da sam dobio jednu od uloga! E, to je konano znailo da sam stvarno uspio...
Ali, ispriat u Vam kako je to izgledalo u stvarnosti. Svako jutro sam u studiju bio u pet ujutro. Najprije bih radio engleski. minkanje je poinjalo u est i dvadeset, trajalo do sedam, i onda je poinjalo snimanje. Znai, moj normalni radni dan trajao je etrnaest sati, pet dana u tjednu. Na poetku su me koristili ba onako gadno, pa bi ponekad snimanje potrajalo i po sedamnaest sati, plus ona moja dva sata engleskog…
Ipak, bila je to potpuna financijska sigurnost, puno se stvari time sredilo, od pristojnog ivota, radne dozvole, do mogunosti da sve bude legalno i da mogu ii na audicije koje mene zanimaju. Ma, nije lako biti strani glumac u Americi… Za to sam vrijeme snimio i dosta filmova. Najdrai mi je, dakako, bio “Deep End”. Bio je to odlian film, prva zahtjevna uloga za mene, i za tu ulogu dobio sam prve pozitivne filmske kritike. Drag mi je i televizijski film “Spartak”, koji sam prihvatio jer sam znao da e obilovati akcijom. I tamo sam, na snimanju u Bugarskoj, upoznao dosta dragih ljudi, a s nekim Englezima ostao sam u prijateljskim odnosima.
• Je li Vam ikada “pukao film”, jeste li se ikada zapitali – emu sve to?
– Zapravo, prve godine sve je bilo uzbudljivo, stalno se neto dogaalo, novinari su nas intervjuirali,presice, sveanosti nagrada, nominacije za Emmy ili People Choice… Prve tri godine nisam stigao zraka udahnuti, a nisam stao. Takav vlak doe jednom u ivotu, i odluio sam iskorititi priliku i ne putati je iz ruku.
Tih prvih osam godina nisam imao spojena slobodna tri mjeseca u komadu za odmor, sve do ovog posljednjeg filma u Vancouveru. Ponuda za “Helen” dola je ba kad sam se bio odluio odmoriti, no to nisam mogao odbiti.
Producenti “Hitne slube” izali su mi u susret kad sam trebao snimati “Dugu mranu no” s Tonijem Vrdoljakom i tada sam dobio 40 dana slobodno. Taj film smo snimali brutalno iscrpljujue, s tek nekoliko dana pauze. Iako sam izgubio tri epizode “Hitne slube”, to mi je bio jedan od najdraih poslova u ivotu.
• Znai li to da Vam je Toni ipak nekako utjecao na karijeru?
– Ma barem Vi kao na prijatelj znate da smo Ivana i ja poeli hodati kad sam ve odradio Cannes i da Tonija nisam prije toga nikad vidio. Naravno da mi je drag kao redatelj i kao ovjek, pa sam rado glumio u njegovu filmu, ali moja Amerika nema veze s njim. Ponovit u najjednostavnije: trebalo je puno sree i jo vie tekog rada da doem do ovoga gdje sam sad. S Tonijem bih volio uvijek raditi, objektivno mislim da je najbolji redatelj s kojim sam ikad radio. Uostalom, ve pripremamo neto novo. I s Jupom (Jokom Juvaniem) isto bih tako radio predstave da sam tu… Ma s njim bih sutra radio!
• Vratimo se jo malo na “Hitnu slubu”. Kako ste Vi doivjeli prva snimanja, je li to bio ok za Vas? Jeste li imali iiju potporu?
– Ne, meni je to izgledalo isto kao dolazak na snimanje “Puke za uspavljivanje” naprimjer. Pravi ok za mene bio je kad sam prvi put, kao klinac od 21 godine, doao s Akademije raditi u HNK, kad sam upoznao pokojnu Enu Begovi, Vanju Dracha, Mustafu Nadarevia, Almu Pricu... To je bio ok! Sve poslije bilo je lako, koliko god to danas zvualo smijeno. Meni je ulazak u HNK bio toliki skok od nule prema neemu, da sam sve to je poslije dolo prihvaao zdravo za gotovo. Recept je bio: treba raditi ko manijak i sve e biti u redu. Ivana me tada podravala, brinula se o svemu, pazila… “Hitna sluba” je bila strano jak projekt, svi su eljeli sudjelovati, tada je bila impresivna lista gostujuih glumaca u seriji: Sally Field, Ray Liotta, Jon Voight itd., a ja sam bio na sigurnom ugovoru. Hou rei, potpora ti treba kad ti loe ide, kad se dogaaju rune stvari, a meni je ilo jako dobro, samo je trebalo naporno raditi. Ali u poslu koji oboava.
• Je li se Va lik u seriji s vremenom mijenjao, to se s njim dogaalo? Koliko je istine u tome da ste scenaristima sugerirali detalje?
– S tim sam likom bio devet godina. Jako se promijenio. I karakter se mijenjao. Dr. Luka Kova je s vremenom, kako su odlazili stari likovi iz serije, dobivao na vanosti, a ja sam ve nakon nekoliko sezona dospio na prvo mjesto glumake liste. Imao sam dobar odnos sa scenaristima, koji su ponekad imali krive podatke o Hrvatskoj, pa sam ih ispravljao, sugerirao im nove detalje. Pa i moj se lik u poetku trebao zvati Jovan, ali sam inzistirao da se to promijeni. “Vama je svejedno, ali meni je jako vano!” rekao sam i pitali su me to bih volio. Tako sam karakteru dao ime i postao sam dr. Luka, po mom neaku! I agentici sam rekao da u inzistirati oko takvih stvari u vezi s Hrvatskom, a za sve drugo me nije bilo briga, niti sam imao prava ita mijenjati, niti sam elio.
• Sjeam se da bi u Zagrebu u vrijeme emitiranja “Hitne” ulice bile prazne. Meni je najupeatljivija bila epizoda u kojoj Vi govorite Hamleta na hrvatskom…
– Da, zvali su me mnogi nakon emitiranja te epizode, estitali. A meni je to bilo jako obino. Zapravo, dogodilo se da je jednom kod mene bio kolega Noah Wyle. Igrali smo biljar i on je primijetio ove moje maeve, pitao me znam li maevati. “Kako ne, to nam je bilo obavezno na Akademiji“, rekao sam mu. Doista, na Akademiji smo odlino maevali Rene Bitorajac i ja, jo par kolega… Onda smo Noah i ja predloili scenaristima da nam ubace neto s maevanjem, oni su to prenijeli glavnom scenaristu, koji je bio oduevljen naom idejom. I onda je jednom osobno doao na set i rekao: “Imam dobre vijesti za Noaha i Gorana. Maujete u iduoj epizodi.” To je bila ta epizoda u kojoj recitiram Hamleta. Ona je zapravo bila jako jeftina, sve se dogaa u jednoj sobi, nema u njoj uope bolnice. Snimili smo je za est dana, a ne za osam koliko je uobiajeno, a fond je prenesen na iduu, spektakularnu, u kojoj je puno akcije… Ali, epizoda je svima legla, bila je jako popularna i u Americi. Za mog Hamleta dali su mi da izaberem monolog koji elim, a meni je bio najdrai “Biti ili ne biti”, jer je prepoznatljiv… I Amerikancima je bio zanimljiv taj moj Hamlet.
• Kakva je bila ekipa “Hitne”? Jeste li se druili privatno?
– Bila je dobra ekipa. Evo, recimo, zajedno smo ili u Las Vegas na koncert Tri tenora, kad bi netko od nas snimio film, svi bismo zajedno odlazili na premijere, a nakon seta odlazili bismo u jedan restoran na cugu i zezanje. Tamo je znao doi i George Clooney k nama, ve davno nakon to je otiao iz serije. Znali smo otii zajedno na skijanje po petnaest dana. Mene je to podsjealo na moja ljetovanja u Hrvatskoj dok sam bio na Akademiji, kad bismo Rene Bitorajac i ja skoili do Bunete u Crikvenicu, onda bismo zajedno otili k meni u ibenik, posjetili bismo alinovia na Splitskom ljetu, pa bismo se zaletjeli do Dubrovnika… i bili bismo cijelo ljeto zajedno. Ova me ekipa u “Hitnoj” podsjeala na te dane. Evo, ja sad nisam vie s njima, ali se ipak esto viamo i druimo.
O medijskim glupostima
• U zadnje vrijeme Vas i Ivanu opet prozivaju po novinama. Imate li kakav komentar na to?
– Ma znam ja da se po novinama piu svakakve gluposti. Danas svatko eljan publiciteta moe lupetati to god hoe. Zato ja jednostavno vie nita ne itam jer mi se ne da demantirati ili tuiti svaku budalu. Nisam vidio nijedne novine ni na papiru ni na internetu ve vie od godine dana! Ne zanima me. Ivana i ja imamo malo dijete doma i nemamo vremena za budalatine. Uostalom, ja sam ve odavno sve rekao i vrsto stojim iza toga. ao mi je samo to mi maltretiraju suprugu i obitelj i to se openito danas ne biraju sredstva, a stradavaju najvie nedune osobe i djeca.
Skija iz Dalmacije
• A kamo Ivana i Vi privatno odlazite? Kako provodite vikende i odmore?
– Od poetka redovito odlazimo na skijanje, najvie u Colorado. Jako volim skijanje, kao da nisam Dalmatinac! A preko vikenda odlazimo kamo nas auto odveze, volimo prirodu, off road staze i terence. Obili smo Kaliforniju uzdu i poprijeko, Arizonu, sve to je u dosegu auta. Ovaj put na skijanje nismo ili autom jer je Tin malen, pa smo ili avionom… I odlazim na autoutrke stotinjak milja izvan LA, u Villow Valley. Vozim svoj Porsche Carreru (s nekim dodacima) ili unajmim tamo neki auto…